Rijeka Sutla formira prirodnu granica između Hrvatske i Slovenije. Lijeva je pritoka rijeke Save. Dužina toka rijeke Sutle je oko 90 kilometra, a površina sliva je približno 600 km². Na sjeveru sliv Sutle graniči sa slivom Dravinje, na zapadu sa slivom Savinje, a na istoku sa slivom Krapine. Slivna površina jako je nesimetrična; desne pritoke na slovenskoj strani granice izrazito su dominantne, a lijeve pritoke na hrvatskoj strani granice iznimno su kratke, s malim slivovima te imaju bujični karakter. Na hrvatskoj strani granice Sutla teče najvećim dijelom uz podnožja brda, a samo na pojedinim mjestima siječe manje udoline.

U svom gornjem toku Sutla ima veliki uzdužni nagib i bujični tok, dok se u srednjem toku uzdužni nagib vrlo brzo smanjuje i prelazi u nizinski tok s velikim zavojima (meandrima). Korito rijeke Sutle karakterizira obraslost gustim raslinjem (drveće i šiblje) na većem dijelu toka što uzrokuje formiranje „čepova“ koji kod velikih voda u Sutli uzrokuju lokalna plavljenja. Također je prisutna i česta pojava erozija pokosa korita na konkavama krivina, uslijed čega dolazi do značajnog meandriranja korita i šteta na okolnom zemljištu. U slivu Sutle postoji više vodomjernih postaja. Povijesni podaci pokazuju da je srednji protok na vodomjernoj postaji Rakovec (slivno područje oko 560 km²) za razdoblje od 1926. do 2014. godine iznosio 8,25 m³/s.

Kod pojave velikih voda rijeka Sutla se gotovo cijelim tokom izlijeva iz korita i plavi okolne poljoprivredne površine kako na hrvatskoj, tako i na slovenskoj strani. Tijekom godina su na dijelovima uz naselja i prometnice izvođeni određeni hidrotehnički zahvati kako bi se štete od plavljenja svele na što je moguće manju mjeru. Najznačajnija regulacijska i zaštitna vodna građevina na Sutli je brana Vonarje – Sutlansko jezero koja se nalazi uzvodno od ušća Mestinjščice u Sutlu. Nastala je 1980. godine i trebala je služiti za potrebe sustava javne vodoopskrbe, navodnjavanja i obrane od poplave.