Rijeka Sutla spominje se u različitim povijesnim zapisima te je bila svjedok različitih povijesnih zbivanja.

U zadnjoj četvrtini 15. stoljeća dolina Sutle preživjela je 13 turskih provala, uključujući i odsutni boj 1475. godine, što je utjecalo na ovaj kraj – naselja su ostala spaljena i opustošena, a ljudi osiromašeni. Sve veće izrabljivanje seljaka dovelo je do poznate hrvatsko-slovenske seljačke bune pod vodstvom Matije Gupca. Dana 28. siječnja 1573. godine buna je započela napadom na Cesergrad, a zatim se proširila na ostatak Hrvatskog zagorja, sve do Varaždina te u kraj oko Save i Kupe, kao i u slovenske pokrajine Štajersku i Kranjsku. Buna je neslavno završila na rijeci Sutli gdje je i započeta.

Za vrijeme Habsburške Monarhije rijeka Sutla bila je stoljećima granica između austrijskog i mađarskog dijela, no to nikada nije utjecalo na suživot stanovnika na lijevoj (slovenskoj) i desnoj (hrvatskoj) strani obale. Rijeka je često poplavljivala okolna mjesta, stoga su stanovnici ovog područja krajem 19. stoljeća počeli zahtijevati regulaciju toka barem na najkritičnijim dijelovima kako bi se spriječile daljnje velike štete u poljoprivredi.

Život uz rijeku imao je i puno prednosti; u naplavnoj dolini Sutle kod Podčetrtka otkriveni su izvori prirodne tople vode s temperaturom od 30 do 37 stupnjeva Celzijevih. Nekoliko stoljeća kasnije, 1935. godine, Friderik Strnad dokazao je ljekovite učinke termalne vode te su 1966. godine službeno otvorene Atomske toplice (naziv su dobile po prirodnim, blago radioaktivnim vodama) koje su s vremenom narasle u današnje Terme Olimia.

Početkom 70-ih godina dvadesetog stoljeća na Sutli je izgrađena brana Vonarje – Sutlansko jezero.